Tko smo mi?

Kao što smo već napisali, postojimo od 1965. g. i volimo reći da smo u najboljim godinama. Prošli smo i još uvijek prolazimo kroz mnogo promjena, izazova i avantura koje uspješno savladavamo. Svakim danom rastemo, učimo i razvijamo se baš kao i naši korisnici.

Velik smo tim od trenutno 32 zaposlenih. Na našem čelu je ravnateljica koja je uvijek pristupačna, staložena, ažurna (multitasking kakav još niste vidjeli!), s pravim savjetom u pravo vrijeme, Tri kolegice iz računovodstva strpljivo rješavaju sve naše zahtjeve i administrativne prohtjeve, a osobito im se veselimo kada nam jave da je sjela plaća. Spretne ruke našeg domara brinu o stanju zgrade i voznog parka, a osobito je tražen u vrijeme blagdana i ukrašavanja prostora kada pomno sluša kreativne ideje odgajateljica te ostvari točno što su one zamislile. Ako našim hodnicima čujete nešto poput: “Ooodi, uz kraj” ili “Pazi da se ne posklizneš” to su naše spremačice – uvijek spremne na šalu i zafrkanciju čak i nakratko u prolazu. Za ono što svi jako volimo, a to je hrana, zaduženi su naši kuhari – trio fantasticus koji fantastično kuha. Oni ugode svakoj prilici (ako ste s nama za vrijeme ZILIK-a, znate o čemu govorimo) i zahtjevima svakog djeteta koje ima drugačiju vrstu prehrane. Penjući se prema gore, ne hijerarhijski već katovima naše zgrade, dolazimo do stručnog tima. Dva socijalna radnika, dva psihologa, dva psihoterapeuta i jedna edukantica psihoterapije, jedan mobilni tim i jedan tim zadužen za korisnike Ustanove, a sve to u četiri osobe. Nerijetko pored navedenih uloga, uđu i u onu odgajatelja. Svakodnevno borave s djecom i ostalim korisnicima, primjećuju njihove potrebe i rješavaju aktualne situacije. I naposljetku dolazimo do naših odgajatelja – teta i gospona. Posljednji u nabrajanju, ali prvi u mnogo toga. Različitih struka, iskustava, ličnosti, dobi i spola, ali u jednom isti i složni: dijete na prvom mjestu! Oni brinu o svemu o čemu jedan roditelj treba brinuti. Ponekad ih čujete da su strogi (ali pravedni) ili da glasno pričaju (jer treba nadglasati žamor), ali najčešće ih čujete i vidite kako strpljivo objašnjavaju novo gradivo, rješavaju ljubavne jade, brinu kad se dijete razboli, tješe, smiju se, igraju…

Svi smo mi bitni i ključni da bi naša Ustanova mogla funkcionirati i dati najbolje od sebe jer rad s djecom je predivan i ispunjuje, ali nosi i odgovornost – za našu djecu, za našu budućnost.